Gillian Flynn „The Grownup“

Najidealnija verzija ovog osvrta je ona gde danima, lično prilazim svakoj personi u vidokrugu, i vičem „pročitajte The Grownup!“. Ali kako takvo što (za sada!) nije opcija…

Ova kratka priča, napisana za antologiju „Rogues“ (zajednički uredili Gardner Dozoa i Džordž R.R. Martin), gruba je, sirova, jeziva, bizarna, super zabavna, uzbudljiva psihološka vožnja koja će ostaviti čitaoce da u glavama prevrću svaki momenat dugo nakon što je završe.

I didn’t stop giving hand jobs because I wasn’t good at it. I stopped giving hand jobs because I was the best at it.

Naratorka, od malena učeni prevarant, je honorarni seksualni radnik lake kategorije. Nakon što razvije sindrom karpalnog tunela iliti upalu zgloba izazvanu ponavljajućim naprezanjem šake na određenom segmentu isključivo muške anatomije, šefica je unapređuje u proročicu vidovnjakinju. A onda jedan klijent prolazi kroz vrata…

Books may be temporary; dicks are forever.

Sa obzirom da „teži“ svega šezdesetak stranica svaka rečenica u priči je važna. Autorka sa malo reči govori mnogo o ljudskoj prirodi. Mali delići radnje, razgovora i misli su pažljivo odmereni uspešno gradeći kod čitaoca osećaj da mu je do likova, o kojima ipak, ne može saznati mnogo – apsolutno i stalo.

Empathetic silence is one of the most underused weapons in the world.

The Grownup je po atmosferi istovremeno jezivo i smešno štivo koje prepliće žanrove misterije, trilera i horora u klupko preokreta i zaokreta koji su potpuno uvrnuti. Mračna, priča o iluziji kontrole i apsurdnosti ustaljenih pogleda na međuljudske odnose. Zasnovana je na više slojeva manipulacije koji radnju čine nepredvidljivom i na istaknutoj premisi kontrole odrasle osobe, jer je pa… odrasla.

Miles’s door slams at strange times. And he…he’s getting worse. It’s like something has settled on him. A darkness he carries on his back. Like an insect shell. He scuttles. Like a beetle.

Ako pođemo od toga da se satira koristi za teške istine ali na šaljiv način onda je Flinova pisac koji uspešno prikazuje neizmernu okrutnost čovečanstva uspešno zasmejavajući čitaoca pritom. Koliko god brza, mračna i uvrnuta ova priča bila, volela bih da ima više pisaca koji slede „manje je više“ koncept sa pametnom, svrsishodnom prozom jasnih brutalnih poenti. Ne znam šta više da napišem osim: pročitajte The Grownup. #preporuka

I’m a self-didact. (Not a dirty word, look it up.) I read constantly. I think. But I lack formal education. So I’m left with the feeling that I’m smarter than everyone around me but that if I ever got around really smart people—people who went to universities and drank wine and spoke Latin—that they’d be bored as hell by me. It’s a lonely way to go through life.

Neprevedena priča u Delfiju. Bilo bi sjajno da je prevede Laguna. Od Džilijen Flin preporučujem i Iščezlu.
#EnglishBook Izazov u Delfi Kutku – Oktobar 2021

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s